S LUTKOM U VREMEPLOVU - korjeni lutkarstva

  • Pročitano 113 puta

S LUTKOM U VREMEPLOVU

Što je kazališna lutka? Gdje i kad rođena? Kako se razvijala? Kako danas izgleda?

Otkrijmo zajedno!

Vraćamo se vremeplovom u daleku, daleku prošlost.

Vremeplov vozi kazališni kritičar i teatrolog Igor Tretinjak, predavač na programu za lutkarstvo Odsjeka za kazališnu umjetnost, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Suvozačice izv. prof. dr. sc. Livija Kroflin i producentica PIF-a Ljubica Suturović pozivaju na ukrcaj!

I... krećemo!

KORIJENI LUTKARSTVA

Brojne su teorije porijekla lutkarstva i povijesnog trenutka u kojem je lutkarstvo nastalo. Mnogi zagovaraju teoriju da se lutka kao kazališni objekt razvila iz lutke – dječje igračke čak 500 godina pr. Kr.

Prvi povjesničar europskoga kazališta lutaka Charles Magnin (1793. – 1862.) smatra da kazališne lutke potječu od antičkih idola i totema korištenih kroz religiozne rituale.

Njemački filolog i indolog Richard Pischel (1949. – 1908.) vidi Indiju kao domovinu lutkarstva. Uporište svojih tvrdnji nalazi u sanskrtskim izrazima sutradhar (onaj koji drži konce) i sutraprota (lutka), što bi ujedno predstavljalo prve pisane izvještaje o lutkarstvu u svjetskoj literaturi. Još jedan argument u prilog ovoj tezi bila bi uloga koju su Romi kroz putujuća kazališta imali u širenju ove umjetnosti po cijelom svijetu.

Lutkarstvo se moglo roditi u svakoj kulturi i zajednici na određenom stupnju njezina razvoja i u određenom vjerskom, ritualnom ili šamanističkom okruženju. Međutim, teško je odrediti izvorni trenutak, jer je teško dati preciznu i globalnu definiciju kazališta na temelju jasne razlike između ritualne i kazališne umjetnosti.

Poznata je činjenica da se europsko kazalište razvilo u Grčkoj iz rituala u čast Dioniza, boga vina i plodnosti. Tako se smatra da je i lutkarstvo nastalo u antičkoj Grčkoj.

Iako je malo preostalih primjeraka lutaka iz drevne Grčke zahvaljujući nepostojanom materijalu od kojeg su pravljene, povijesna literatura i arheološki nalazi pokazuju postojanje lutkarstva.

 Pronađeni su i različiti su tipovi lutaka.

Grčka riječ lutka (neurospaston), doslovce znači povučen žicama, a dolazi od riječi neuro, što znači tetiva, mišić, žica, i spasto, što znači vući, povlačiti. Ilijada i Odiseja predstavljane su pomoću lutaka. Korijeni europskog lutkarstva vjerojatno sežu do grčkih predstava s lutkama koje su se igrale običnom puku u 5. stoljeću prije Krista.

korjenilutkarstva1

Lutke od terakote s pomičnim udovima, Nacionalni arheološki muzej u Ateni.

U antičkoj Grčkoj i starom Rimu u dječjim su grobnicama pronađene glinene lutke i nekoliko lutaka od slonovače iz oko 500. g. pr. Kr. Te su lutke imale pokretne ruke i noge, a u nekim slučajevima i željeznu šipku koja se protezala od vrhova glave. Ovom se šipkom manipuliralo lutkom odozgo, kao što je to danas karakteristično za tzv. sicilijanke.

korjenilutkarstva2

U drevnoj Grčkoj nastao je oblik automatskog kazališta zasnovanog na mehanizmu opruga, valjaka i  kotača.

http://kotsanas.com/gb/exh.php?exhibit=0101001