S LUTKOM U VREMEPLOVU - korjeni lutkarstva
- Pročitano 300 puta
S LUTKOM U VREMEPLOVU
Što je kazališna lutka? Gdje i kad rođena? Kako se razvijala? Kako danas izgleda?
Otkrijmo zajedno!
Vraćamo se vremeplovom u daleku, daleku prošlost.
Vremeplov vozi kazališni kritičar i teatrolog Igor Tretinjak, predavač na programu za lutkarstvo Odsjeka za kazališnu umjetnost, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Suvozačice izv. prof. dr. sc. Livija Kroflin i producentica PIF-a Ljubica Suturović pozivaju na ukrcaj!
I... krećemo!
KORIJENI LUTKARSTVA
Brojne su teorije porijekla lutkarstva i povijesnog trenutka u kojem je lutkarstvo nastalo. Mnogi zagovaraju teoriju da se lutka kao kazališni objekt razvila iz lutke – dječje igračke čak 500 godina pr. Kr.
Prvi povjesničar europskoga kazališta lutaka Charles Magnin (1793. – 1862.) smatra da kazališne lutke potječu od antičkih idola i totema korištenih kroz religiozne rituale.
Njemački filolog i indolog Richard Pischel (1949. – 1908.) vidi Indiju kao domovinu lutkarstva. Uporište svojih tvrdnji nalazi u sanskrtskim izrazima sutradhar (onaj koji drži konce) i sutraprota (lutka), što bi ujedno predstavljalo prve pisane izvještaje o lutkarstvu u svjetskoj literaturi. Još jedan argument u prilog ovoj tezi bila bi uloga koju su Romi kroz putujuća kazališta imali u širenju ove umjetnosti po cijelom svijetu.
Lutkarstvo se moglo roditi u svakoj kulturi i zajednici na određenom stupnju njezina razvoja i u određenom vjerskom, ritualnom ili šamanističkom okruženju. Međutim, teško je odrediti izvorni trenutak, jer je teško dati preciznu i globalnu definiciju kazališta na temelju jasne razlike između ritualne i kazališne umjetnosti.
Poznata je činjenica da se europsko kazalište razvilo u Grčkoj iz rituala u čast Dioniza, boga vina i plodnosti. Tako se smatra da je i lutkarstvo nastalo u antičkoj Grčkoj.
Iako je malo preostalih primjeraka lutaka iz drevne Grčke zahvaljujući nepostojanom materijalu od kojeg su pravljene, povijesna literatura i arheološki nalazi pokazuju postojanje lutkarstva.
Pronađeni su i različiti su tipovi lutaka.
Grčka riječ lutka (neurospaston), doslovce znači povučen žicama, a dolazi od riječi neuro, što znači tetiva, mišić, žica, i spasto, što znači vući, povlačiti. Ilijada i Odiseja predstavljane su pomoću lutaka. Korijeni europskog lutkarstva vjerojatno sežu do grčkih predstava s lutkama koje su se igrale običnom puku u 5. stoljeću prije Krista.
Lutke od terakote s pomičnim udovima, Nacionalni arheološki muzej u Ateni.
U antičkoj Grčkoj i starom Rimu u dječjim su grobnicama pronađene glinene lutke i nekoliko lutaka od slonovače iz oko 500. g. pr. Kr. Te su lutke imale pokretne ruke i noge, a u nekim slučajevima i željeznu šipku koja se protezala od vrhova glave. Ovom se šipkom manipuliralo lutkom odozgo, kao što je to danas karakteristično za tzv. sicilijanke.
U drevnoj Grčkoj nastao je oblik automatskog kazališta zasnovanog na mehanizmu opruga, valjaka i kotača.