S LUTKOM OKO SVIJETA - JAPAN

S LUTKOM OKO SVIJETA

Dragi veliki i mali lutkoljupci!

Pozivamo vas na virtualno putovanje kroz svijet lutkarstva. Spakirajte ljubopitljivost i želju za upoznavanjem novoga i krećemo! Vodimo vas u daleke krajeve svijeta gdje stoljećima živi lutkarstvo. Naša treća postaja je:

JAPAN

japan karta

Japan je otočna država u istočnoj Aziji smještena na lancu otoka istočno od azijskog kontinenta. Japan čini otočje od 6852 otoka, a najveći otoci sa sjevera prema jugu su: Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kyushu, koji čine više od 97% površine. Veći broj manjih otoka okružuje ova četiri, kao i grupe udaljenih otoka Okinawa i Ryukyu.

Dva japanska slova koja označavaju ime Japana znače "izvor sunca", pa se tako cijela zemlja često naziva "Zemlja izlazećeg sunca". Po državnom uređenju Japan je ustavna parlamentarna monarhija s carem na čelu. Japan je deseta zemlja svijeta po broju stanovnika s nešto manje od 128 milijuna, od kojih 99% čine Japanci. Glavni grad je Tokio, koji sa susjednim gradovima ima oko 32 milijuna stanovnika te je najveće metropolitansko područje svijeta. Japan je jedna od vodećih svjetskih sila. Japanci su poznati kao veliki čuvari tradicije.

Pretpostavlja se da lutkarsko kazalište dolazi u Japan tijekom 8. stoljeća iz Kine ili Koreje, iako postoji i mišljenje da je ono autohtono. Tijekom nekoliko stoljeća lutke su sićušne nijeme figurice, prikvačene koncem na vrat animatora. U 15. stoljeću svećenici se koriste lutkama za ilustraciju svojih propovijedi, posebno priča iz života Bude i svetaca te napjeva o čudima. Lutke se koriste i kao pratnja pripovijestima svjetovnoga karaktera izvedenih iz epskih pjesama.

Ningyō jōruri najtočniji je naziv za tradicionalno japansko kazalište lutaka. Jōruri je kombinacija pojanja i svirke na shamisenu (glazbalu), a ningyō je lutka. Postojala je duga tradicija putujućih pripovjedača kao i putujućih lutkara.

Godine 1960. vodeći teoretičar japanskog lutkarstva  Kokichi Nagata identificirao je 204 lutkarske tradicije u Japanu i dokazao da tradicija u Japanu poznaje sve osnovne lutkarske tehnike. Svrstao ih je u 6 kategorija:

  1. štapne lutke koje izvode religijske rituale (kugutsu)
  2. štapne lutke koje pripovijedaju pripovijesti, popularne prije 1686. kad počinje suradnja pripovjedača i dramatičara Takemota Gidayua i Chikamatsua Monzaemona (kojoruri, ili stari joruri)
  3. lutke na koncu (ito ayatsuri)
  4. mehaničke lutke (karakuri ningyo)
  5. forme koje izvodi jedan animator (hitorizukai), postoje 3 tipa:
  6. yubi ningyo, prstne lutke, glava lutke drži se između kažiprsta i srednjaka
  7. sashi ningyo, vrsta štapne lutke, jedna ili obje ruke animatora u tijelu lutke

            ruke se pokreću štapićima izvan ili unutar lutkina tijela (zapravo vrsta ručne lutke)

  1. kuruma ningyo, lutkar sjedi na kutiji s kotačima
  2. forme koje izvode trojica animatora (sanninzukai)

Najpopularnije su bunraku lutke čiji je “otac” lutkar Uemura Bunrakuken, koji početkom 19. stoljeća u Osaki osniva kazalište, koje od 1872. nosi ime Bunraku-za.

  redom1redom2

Bunraku lutke mogu biti visoke 70-ak do 120-ak cm (ovisno o dobi i spolu lika koji predstavljaju te o konvencijama pojedine kazališne trupe), glave i šake lutaka izrađuju posebni stručnjaci, dok tijela i kostime lutaka uglavnom izrađuju sami lutkari. Glave su vrlo realistične, izrezbarene od drva, lakirane, s pravom kosom na glavi. Lutka može otvoriti i zatvoriti usta, pokretati očne jabučice, podizati i spuštati obrve, ponekad je i nos pomičan, jer je u trupu smješten velik broj žica, kao i mehanizam u glavi. Svaku lutku pokreću tri animatora:

  • glavni animator (omozukai), stoji na drvenim klompama, kroz prorez na leđima lutke lijevom rukom drži donji dio drške (vrata) glave, dio iz kojeg polaze poluge za pokretanje očiju, usana, obrva, nosa. Desnom rukom vodi desnu lutkinu ruku, šaku i prste;
  • prvi pomoćnik (hidarizukai ili sashizukai), animira lijevu ruku;
  • drugi pomoćnik (ashizukai), animira noge

redom3

Animatori su vidljivi, ali odjeveni u crno, a lice im je prekriveno crnom kukuljicom. Lice glavnog lutkara može biti otkriveno, ali i ako je otkriveno, potpuno je bezizražajno. Sklad djelovanja uspostavlja se na osnovi ritma disanja glavnog animatora te se čini da i sama lutka diše istim ritmom. Da bi postali lutkari obuka traje: 10 godina za rad nogu, 10 za vođenje lijeve ruke, dakle glavni lutkar se postaje nakon 20 godina. Tekst govori samo jedan narator mijenjajući glas za svaki lik. Također oponaša izraze lica svojih junaka. Narator se mijenja svakih pola sata. Sjedi na platformi u produžetku pozornice, s desne strane, a do njega sjedi svirač shamisena.

redom4

Kuruma ningyo (kuruma = kotač, rokuro-kuruma – mala sjedala na kotačićima, ningyo = lutka) razvio se iz bunrakua. Samo je jedan animator za jednu lutku. Dio je japanske kazališne baštine, izvor je u religioznom umjetničkom izražaju. Predstava počinje plesom lutke (sanbaso) – čišćenje pozornice od loše energije, molitva za uspjeh predstave. Predstavu prati tradicionalna glazba, a priče i scenografija su također tradicionalne. Predstavu “vodi” jedan glavni narrator (tayu) i jedan pomoćnik, uz pratnju glazbe izvedene na shamisenu. Animator je u crnom, sjedi na kubusu s kotačima. Kubus ima dva kotačića sprijeda, jedan straga (daje smjer). Glumac se može kretati cijelom pozornicom. Jednom rukom drži tijelo, drugom animira ruku lutke. Desnom rukom animira desnu ruku lutke, lijevom rukom animira lijevu ruku lutke, također kapke i/ili usta lutke. Glava je pričvršćena za glavu lutkara tankim crnim koncem. Lutkar animira i lutkina stopala pomoću klina koji drži među svojim nožnim prstima.

redom5redom6

Karakuri ningyo su tradicionalne japanske mehaničke lutke. Karakuri znači mehanizam ili trik, “označuje mehanički uređaj koji će zabaviti, zaintrigirati, iznenaditi“. Dok zapadni automati pokazuju tehnologiju s idejom mogućih praktičnih aplikacija te je zato važno pokazati tehnologiju iza uređaja, karakuri ningyo želi stvoriti čudo, čaroliju. Zato japanski majstori nastoje prikriti tehnologiju i vrlo je važna estetika. Postoje tri vrste mehaničkih lutaka:

  • zashiki karakuri, mehaničke lutke stvorene za zabavu kod kuće;
  • dashi karakuri, velike lutke koje se voze na festivalskim kolima tijekom vjerskih festivala;
  • butai karakuri, mehaničke lutke koje izvode kazališne predstave;

redom7

Na 51. PIF-u 2018. godine imali smo privilegiju uživati u tradicionalnim japanskim lutkama zahvaljujući Kazalištu lutaka PUK iz Tokija. Kroz predstavu “Vodvilj japanskih tradicionalnih lutaka” predstavili su nam djelić svoje bogate tradicije kazališta lutaka i velikog umijeća animacije.

redom8redom9 

Glumci Kazališta lutaka PUK održali su i radionicu animacije tradicionalnih lutaka, na kojoj su zainteresirani sudionici mogli isprobati koliko je zahtjevna animacija kuruma ningyo.

redom10

Umjetnost tradicionalne japanske lutkarske predstave, The Koryu Nishikawa Troupe: https://www.youtube.com/watch?v=r6pNltkWm3s

S vama su putovale izv. prof. dr. sc. Livija Kroflin, urednica službenog programa Međunarodnog festivala kazališta lutaka PIF, i izvršna producentica PIF-a Ljubica Suturović.

Fotografije radionice animacije japanskih lutaka koje se nalaze u galeriji je fotografirala Lucija Halužan Hačić.