Intervju s PIF-om povodom pola stoljeća života i rada

Intervju s PIF-om povodom pola stoljeća života i rada

  • Pročitano 493 puta

Intervju s PIF-om povodom pola stoljeća života i rada
Ja: Pa, kako se osjećaš?
PIF: Fifty and fabulous.
Ja: To si ukrao od Samanthe iz... kako se ono zove serija? Seks i festival?
PIF: Jako smiješno. Sjeti se uvodnika iz 2008., kad smo slavili Guignolov 200. rođendan i kad si se pitala hoću li doživjeti da budem fifty and fabulous. A vidi me!
Ja: Da, da, jako si lijep. Fino si se stesao, postao vitak, gotovo mršav.
PIF: A što bi ti? Pedeset predstava za pedeset godina? Sjeti se tridesetog mene. Dogovorili smo trideset predstava. Sva sreća da su tri otpale! Imali smo dva tematska bloka, dva okrugla stola, predstavljanje charlevilleske škole, sastanak Egzekutive UNIMA-e, dvije izložbe, lutkarsku radionicu, promociju knjiga i to, molim te, iz vlastite nakladničke produkcije. Tko bi to danas izdržao! Ovako lijepo držim dijetu, manje trošim na hranu, i sve je jednostavnije.
Ja: A nisi li izgladnio? Padaš li u nesvijest, imaš grčeve, vrtoglavice?
PIF: Ja sam festival, nemam ni glavu, a kamoli vrtoglavicu. Poput svih Pepeljuga i Ivica i Marica i svih koji su mnome prošli, i ja sam preživio.
Ja: Ispadaju li ti zubi (ili predstave)? Imaš li manjak vitamina, kalcija, magnezija... u organizmu? Jesu li ti ostali ožiljci, boli li te što?
PIF: A ti navalila! Ma ja sam festival, pamtim samo sretne dane!
Ja: Aha, kao Gabi.
PIF: Sjećaš se onog brodića? Lutka „puše“ u brodić, a brodić ni makac. Lutka puše, puše, a brodić stoji. Sve dok ne puhne lutkar... A Zmaj u civilu? A pijetao od metra, princ od limenke za mlijeko, Schicklgruber u bunkeru, štene zeleno kao špinat? Sjećaš se? Imam ti još pedeset puta bezbroj takvih detalja. To je tvar od koje satkani su festivali.
Ja: Oho, sad potkradaš i velikog Billa! – Znam da si ove godine htio predstave iz cijelog svijeta, sa svih kontinenata, od istoka do zapada Zemlje. Kina, Koreja, Kenija, Izrael, SAD, Kanada, Kolumbija, čak je i Australija bila u igri.
PIF: Pa da. I ostali su Kina i SAD. Istok i zapad. Nemreš sve.
Ja: Da, znam, uvodnik 2007. Vidi se da stariš. Stalno se prisjećaš prošlosti, stalno nekoga citiraš, skroz si sentimentalan... A kažu i da si staromodan. Voliš lutku. To je danas pomalo passé. Kako to da si ove godine dopustio iskorake?
PIF: Jesam staromodan, ali i novomodan. Ti bi bar trebala znati da su se svako toliko pojavljivale predstave koja su, neke tiho i nježno, neke bagerski silovito, pomicale uobičajene granice, pokazivale što ima s one strane lutkarstva. Ja doista volim lutku i uvijek sam želio pokazati da se u lutkarstvu jednako dobro osjećaju i najtradicionalnija kineska marioneta, i Pulcinella (koji je kao guarattella doživio ne samo pola stoljeća kao ja, nego pola tisućljeća!), kao i lutka koja je nešto drugo, negdje drugdje, na primjer zamijenjena crtežom, kao u ljubljanskoj predstavi Negdje drugdje. To je predstava na granici lutkarstva.
Ja: Ali zašto si potrpao u sebe i predstave bez lutaka?
PIF: To je moj dar meni za 50. rođendan. Ideja je bila da se, uz predstave koje šire granice lutkarstva, pokažu i predstave koje su onkraj tih granica, a ipak po nekom ozračju bliske lutkarstvu. Sve je počelo finskom predstavom u kojoj je animirana cijela scena, sve što se vidi: tijela glumaca, njihova odjeća i dijelovi scenografije – sve je u pokretu, sve živi i diše. Mađioničarstvo, iluzionizam, novi cirkus... U punom smislu kazalište animacije, dakle lutkarsko kazalište par excellence.
Ja: Ne vidim ih na programu. Ne uklapaju se u dijetu? Mogu si ih priuštiti samo veliki, debeli festivali koji se ne boje kolesterola?
PIF: Ma neeee... A i bili su već ovdje. U istoj dvorani. Na jednom drugom festivalu. Ući ćemo u dvoranu, proradit će memorija mjesta i duhovnim ćemo silama dozvati tu predstavu pred svoje oči.
Ja: Ali srećom i mi predstave za trku imamo...
PIF: Bijeli jelen, također nadahnut novim cirkusom, i S razlogom. Nisu lutkarske, ali ne-lutkarske redateljice nikad ih ne bi režirale na taj način. Kao što vidiš, obje su u mene uvrštene s razlogom.
Ja: I tako, sretan si. I ništa te kao ne boli.
PIF: Enes. Sad i ti kradeš.
Ja: Pa... da.
PIF: I prestani brinuti! Preživjet ću, ja sam festival.
Ja: Pa... da.